„Turska je sponzor muslimanskog fundamentalizma i separatizma u BiH. Sada, u mirnodopsko doba, to neprijateljstvo ogleda se u propagandnim i političkim aktivnostima“, rekao je bivši ministar kulture Srbije Vladan Vukosavljević povodom najave turske serije o ratnom komandantu tzv. Armije BiH Naseru Oriću.
Turska serija posvećena Oriću prati priču „o heroju koji je promijenio tok rata u BiH između 1992. i 1995. godine“, navodi se u sinopsisu. U Republici Srpskoj ocijenjeno je da je serija o Oriću još jedan pucanj u 3.267 srpskih žrtava srednjeg Podrinja i Birača, čiju krv na rukama nosi ovaj ozloglašeni komandant.
„Turski interes – glorifikacija ratnog zločinca i ubice nejači“
Iz Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske poručuju da je ovo nastavak veličanja dobro poznatih srpskih dželata.
Turska nacionalna kuća TRT, kojoj je povjerena produkcija serije o Oriću čije ime je za Srbe sinonim za stradanje i nepravdu, snimila je i seriju o Aliji Izetbegoviću 2018. godine.
– Glorifikovanje ratnog zločinca Nasera Orića je u turskom propagandnom interesu, a za račun muslimana u BiH. Oni tog ratnog zločinca i ubicu nejači doživljavaju kao heroja, u tome imaju podršku međunarodnih sudova i lažnih isfabrikovanih institucija. Prosto, vodi se jedan propagandni psihološki rat protiv srpskog naroda iz raznih centara – nešto iz Berlina, Vašingtona, Brisela, a Boga mi, dobar dio ide i iz Zagreba, Istanbula itd. Prema tome, to treba tako posmatrati – Turci rade svoj turski posao, Turci rade ono što uvijek rade, i kad je u pitanju politika, i turski interesi, i interesi muslimana na ovom prostoru i nas to ne bi trebalo da čudi – kaže Vukosavljević.
Turci rade svoj posao, problem je što mi ne radimo svoj
Međutim, trebalo bi da nas to što mi nipodaštavamo naše heroje oslobodilačkog rata 1991-1995. u BiH i Hrvatskoj, odnosno zašto srpski junaci nisu tema filmova, knjiga i drugih manifestacionih alata iz oblasti popularne kulture, dodaje Vukosavljević za Sputnjik.
On kaže da ako mi ne pravimo filmove o istinski dokazanim herojima u odbrani srpskog naroda od muslimansko-hrvatske i američko-njemačko- francuske agresije 1991/95. onda ne treba da nas čudi ono što naši politički i istorijski protivnici rade.
– Oni rade svoj, ali mi ne radimo svoj posao. Očekivati od Turske da bude skrupolozna prema osjećanjima žrtava Orićevog genocida nad Srbima u Podrinju naivna je pretpostavka. Prosto, toga neće biti, ovaj svijet je nezgodno mjesto za život i stvari tako funkcionišu – ističe Vukosavljević.
Ne bi trebalo da očekujemo da će naš posao umjesto nas raditi Turci ili Hrvati, i dokle god ne budemo radili svoj posao, mi ćemo se vajkati kako Turci i drugi „Turci“ vode propagandni rat protiv nas, dodaje Vukosavljević.
Da li ćemo Orića gledati na srpskim televizijama?
Podsjećajući na svojevremenu kampanju određenih krugova u Srbiji da se na RTS prikaže propagandistički film „Kvo vadis Aida“, Vukosavljević kaže da ga ne bi čudilo da pokrenu i kampanju o prikazivanju serije o Oriću, mada „možda naivno ne vjeruje da će do toga doći“.
– Srbija je potpuno premrežena neprijateljskim ili poluneprijateljskim nevladinim organizacijama finansiranim iz raznih centara moći, naravno i iz Istanbula. U Raškoj oblasti ima takvih pokreta i organizacija koje će vjerovatno i dati takav prijedlog ili će prikazivati na lokalnim televizijama takvu tursku seriju, ukoliko javno tužilaštvo u Novom Pazaru ne bude dovoljno budno i svjesno, što pretpostavljamo da neće biti. Nažalost. To ne treba da nas čudi jer smo mi u jednom stanju velikog pritiska, u stanju koje smo sami dozvolili. Možda ne svako od nas ponaosob, ali prosto, elita je u posljednjih četvrt vijeka dozvolila jednu potpunu okupaciju u bezbjednosnom sektoru, u oblasti kulture i informisanja, praktično, u svim oblastima značajnim za javni interes – ističe Vukosavljević.
Postali smo imuni na zločinjenja takve vrste i u stanju smo jedne intelektualne i duhovne porobljenosti, i u odsustvu nacionalne energije, smatra Vukosavljević.
– Dok se ne prenemo i oslonimo se na obje noge, svakakva čuda i zla mogu da nas snađu – zaključio je Vukosavljević.
